среда, 5. децембар 2012.

Jehovini svedoci i Hitler

Jedna veoma zanimljiva priča koja može da pomogne svakom ko želi bolje da upozna organizaciju Kule stražare.
Prvo bih preneo članak iz publikacije Jehovinih svedoka za koji vas molim da jako pažljivo pročitate. Već će vam biti sve jasno šta sledi.

Probudite se ! od 8. 7. 1998

 Jehovini svjedoci — hrabro suočavanje s nacističkom opasnošću

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ NJEMAČKE
JEHOVINI SVJEDOCI poznati su po tome da se čvrsto drže Božje Riječi, Biblije. To često zahtijeva hrabrost, a svakako utječe i na njihov život te na njihov odnos s drugim ljudima.
Naprimjer, Svjedoci duboko poštuju sve ljude bez obzira na njihovo etničko i kulturno porijeklo. Oni ljube Boga i svog bližnjeg (Matej 22:35-40). Da, oni se u potpunosti slažu s apostolom Petrom, koji je izjavio: ”Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego — u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu“ (Djela apostolska 10:34, 35, Duda-Fućak).
Svagdje u svijetu Jehovini svjedoci poznati su i po tome da poštuju zakon, red i državne vlasti. Nikad nisu bili inicijatori buna niti će to ikad biti. To vrijedi čak i onda kad ih se u nekim zemljama progoni zbog toga što zauzimaju stav koji su imali apostoli: ”Većma se treba Bogu pokoravati nego li ljudima“ (Djela apostolska 5:29; Matej 24:9). Istovremeno, Svjedoci poštuju pravo drugih ljudi da obožavaju Boga u skladu s onim što im nalaže njihova savjest.
Hrabar kršćanski stav Jehovinih svjedoka u Njemačkoj i drugim zemljama koje su bile pod vlašću Adolfa Hitlera predstavlja povijesnu činjenicu. Jedan značajan događaj koji se 1933. odigrao u Berlinu (Njemačka) predočava njihovu hrabrost, njihovu ljubav prema Bogu i svom bližnjem, te njihovo poštovanje zakona, reda i religiozne slobode.
Nikakav kompromis s Hitlerom
Prošlo je već preko 50 godina otkako je okončana monstruozna 12-godišnja Hitlerova vladavina koja je bila oličenje rasizma i krvoprolića. Međutim, nacistički je režim zadao čovječanstvu rane koje mu još dan-danas nisu zacijeljele.
Povijest potvrđuje da se samo nekoliko organizacija hrabro usprotivilo nacističkom teroru i javno progovorilo protiv njega. Među njima su bili i Jehovini svjedoci, opisani kao ”šačica ljudi koji su nepokolebljivo pružali [moralni] otpor usred zastrašene nacije“. O njihovom hrabrom stavu svjedoče brojni izvještaji uglednih povjesničara.
Međutim, poneki kritički nastrojeni pojedinci, od kojih su neki prije bili povezani s Jehovinim svjedocima, optužuju Svjedoke da su se pokušali nagoditi s Hitlerovim režimom u njegovim prvim danima. Oni tvrde da su se predstavnici Društva Watch Tower bezuspješno nastojali dodvoriti novoj vlasti te da su, barem neko vrijeme, podržavali rasističku ideologiju nacista, koja je kasnije dovela do likvidacije šest milijuna Židova.
Te su ozbiljne optužbe potpuno neistinite. U nastavku slijedi otvorena analiza spornih događaja, koja se temelji na raspoloživoj dokumentaciji i kontekstu povijesnih zbivanja.
Osvrt na prošlost
Jehovini svjedoci djeluju u Njemačkoj već preko 100 godina. Godine 1933. u čitavoj Njemačkoj bilo je oko 25 000 Svjedoka koji su obožavali Jehovu Boga i raspačavali biblijsku literaturu.
Unatoč slobodama koje im je jamčio tadašnji njemački ustav, Jehovini svjedoci često su bili meta klevetničkih kampanja, čiji su inicijatori prvenstveno bili religiozni protivnici. Još su davne 1921. Svjedoci, koji su se tada zvali Ernste Bibelforscher (Ozbiljni istraživači Biblije), bili optuženi za suradnju sa Židovima u subverzivnim političkim pokretima. Istraživači Biblije pogrdno su nazvani opasnim boljševičkim ”židovskim bijednicima“, premda nikad nije iznesen nikakav dokaz za takve optužbe. Švicarski teolog Karl Barth kasnije je napisao: ”Optužba da Jehovini svjedoci surađuju s komunistima može se jedino pripisati slučajnoj, a možda čak i namjerno krivoj interpretaciji.“
Jedan je njemački crkveni list optužio Svjedoke da su skovali zavjeru sa Židovima, udruživši se u revolucionarnim pokretima. Kao odgovor na to, u njemačkom izdanju časopisa The Golden Age (Zlatni vijek, preteča časopisa Probudite se!) od 15. travnja 1930. stajalo je sljedeće: ”Nemamo razloga smatrati tu lažnu optužbu uvredom — budući da smo uvjereni da je Židov u najmanju ruku jednako vrijedna osoba kao i nominalni kršćanin; međutim, ne priznajemo gore navedenu neistinu iz crkvenog tabloida, zato što je njen cilj potcjenjivanje našeg djela, kao da se ono izvršava radi Židova, a ne radi Evanđelja.“
Profesor povijesti John Weiss napisao je povodom toga sljedeće: ”Svjedoci nisu patili od njemačkog rasnog nacionalizma i nisu se stoljećima opterećivali time što se Židovi nisu obratili. Svjedoci su se još uvijek držali izvornog, premda možda pokroviteljskog, kršćanskog uvjerenja da sve potencijalne obraćenike treba navesti da prijeđu na Kristovu vjeru.“
Što se dogodilo kad je Hitler došao na vlast?
Dana 30. siječnja 1933. Adolf Hitler je imenovan za novog njemačkog kancelara. U početku se Hitlerova vlada trudila prikriti svoj nasilni i ekstremistički karakter. Stoga su Svjedoci, kao i milijuni drugih Nijemaca, početkom 1933. smatrali Nacionalsocijalističku stranku tadašnjim legitimnim organom državne vlasti. Svjedoci su se nadali da će nacionalsocijalistička (nacistička) vlada uvidjeti da njihova miroljubiva, kršćanska zajednica koja je podložna zakonu ne prijeti državi nikakvim subverzivnim akcijama. To nije značilo pristanak na kompromitiranje biblijskih načela. Kao što je to bio slučaj i u drugim zemljama, Svjedoci su htjeli informirati vlast o tome da njihova religija zaista nema politički karakter.
Ubrzo je postalo očito da će Jehovini svjedoci biti među prvim žrtvama surovog nacističkog ugnjetavanja. Svjedoci su ponovo dobili etiketu suučesnika u tobožnjoj boljševičko-židovskoj uroti. Započela je kampanja progonstva.
Zašto je tako mala vjerska zajednica navukla na sebe gnjev novog režima? Povjesničar Brian Dunn navodi tri osnovna razloga: (1) djelovanje Svjedoka u međunarodnim razmjerima, (2) njihovo protivljenje rasizmu i (3) njihov neutralan stav prema državi. Zbog svojih biblijskih nazora, njemački Svjedoci nisu htjeli pozdravljati s heil Hitler, pružiti podršku Nacionalsocijalističkoj stranci, niti kasnije sudjelovati u nacističkim vojnim aktivnostima (2. Mojsijeva 20:4, 5; Izaija 2:4; Ivan 17:16).
Zbog toga su se Svjedoci suočili s prijetnjama, ispitivanjima, pretresima domova i drugim vrstama uznemiravanja od policije i SA-ovaca (Hitlerovog Sturmabteilunga, jurišnika, odnosno smeđekošuljaša). Dana 24. travnja 1933. policajci su zauzeli i zatvorili podružnicu Watch Towera u Magdeburgu (Njemačka). Kad nakon temeljitog pretresa nisu nađeni nikakvi dokazi za krivično gonjenje, policija je, pod pritiskom američkog State Departmenta, vratila posjed njegovim vlasnicima. Međutim, do svibnja 1933. djelovanje Svjedoka zabranjeno je u nekoliko njemačkih saveznih država.
Svjedoci hrabro stupaju u akciju
U tom ranom periodu, Hitler je u javnosti brižljivo gradio imidž borca za kršćanstvo. Obznanjivao je da se zalaže za vjersku slobodu, obećavajući da će prema svim kršćanskim denominacijama postupati ”objektivno i pravedno“. Kako bi uljepšao taj svoj imidž, novi je kancelar htio biti viđen u crkvi. U to su vrijeme mnogi ljudi iz zemalja koje će kasnije zaratiti s Njemačkom izražavali divljenje Hitlerovim postignućima.
Zabrinut zbog porasta napetosti u Njemačkoj, tadašnji je predsjednik Društva Watch Tower, Joseph F. Rutherford, zajedno s voditeljem njemačke podružnice, Paulom Balzereitom, odlučio pokrenuti kampanju kojom bi se informiralo kancelara Hitlera, državne rukovodioce i javnost o tome da Jehovini svjedoci ne predstavljaju nikakvu prijetnju njemačkom narodu, a niti državi. Rutherford je očito smatrao da Hitler ne zna za napade na Jehovine svjedoke ili pak da je iz vjerskih krugova dobio iskrivljene informacije o Svjedocima.
Stoga je magdeburška podružnica organizirala kongres u želji da se iskoristi pravo njemačkih državljana na upućivanje peticije vlasti. Jehovini svjedoci iz čitave Njemačke bili su u kratkom roku pozvani da se 25. lipnja 1933. okupe u Wilmersdorfer Tennishallen u Berlinu. Očekivalo se da će doći oko 5 000 delegata. Unatoč neprijateljskoj atmosferi, preko 7 000 osoba imalo je smjelosti prisustvovati tom skupu. Delegati su usvojili rezoluciju pod naslovom ”Izjava“. Taj je dokument bio izraz protesta protiv uvedenih ograničenja koja su se odnosila na djelo Svjedoka. U njemu je jasno izložen njihov stav te su opovrgnute optužbe o vezama s bilo kakvim subverzivnim političkim pokretima. U dokumentu je stajalo:
”Nepravedno smo optuženi pred vladajućim organima ove države (...). S punim poštovanjem tražimo od državnih vođa i od naroda da pošteno i nepristrano razmotre ovdje navedene činjenice.
Premda nismo u sukobu ni s kojom osobom niti vjeroučiteljem, moramo skrenuti pažnju na činjenicu da su oni koji tvrde da zastupaju Boga i Isusa Krista mahom ti koji nas zapravo progone i prikazuju nas u krivom svjetlu pred vlastima.“
Smioni kongres ili kompromis?
Neki danas smatraju da su berlinski kongres 1933. i ”Izjava“ predstavljali pokušaj uglednih Svjedoka da izraze podršku nacističkoj vladi i njenoj mržnji prema Židovima. No njihove tvrdnje nisu istinite. One se temelje na iskrivljenim informacijama i krivoj interpretaciji činjenica.Naprimjer, kritizeri tvrde da su Svjedoci ukrasili Wilmersdorfer Tennishallen zastavama s kukastim križem. No fotografije snimljene na tom kongresu 1933. jasno pokazuju da nisu postavili nikakve kukaste križeve u dvorani. Osobe koje su bile prisutne potvrđuju da u dvorani nije bilo zastava.
Međutim, moguće je da su zastave bile izvješene s vanjske strane zgrade. Uoči kongresa, u srijedu 21. lipnja, dvoranu je koristila jedna nacistička borbena jedinica. Potom je samo dan prije kongresa masa omladinaca, u društvu jedinica SS-a (Schutzstaffel, prvobitno Hitlerovi tjelohranitelji, crnokošuljaši), SA-ovaca i drugih prisutnih, nedaleko odatle slavila nastupanje ljetnog solsticija. Stoga je moguće da je Svjedoke koji su stigli na nedjeljni kongres dočekao prizor zgrade koja je bila okićena zastavama s kukastim križem.
Ako bi eksterijer dvorane, hodnici, pa čak i sama dvorana bili okićeni zastavama s kukastim križem, Svjedoci ih ne bi skidali. Čak i danas, kad Jehovini svjedoci unajmljuju javne objekte za održavanje svojih sastanaka i većih skupova, tom prilikom ne uklanjaju nacionalne simbole. Međutim, ne postoje dokazi da su sami Svjedoci izvjesili bilo kakve zastave, niti da su ih pozdravljali.
Kritizeri nadalje tvrde da su Svjedoci započeli kongres njemačkom državnom himnom. No kongres je ustvari započeo Pjesmom 64 iz vjerske pjesmarice Svjedoka koja je nosila naslov ”Sionova slavna nada“. Stihovi te pjesme bili su popraćeni muzikom koju je 1797. skladao Joseph Haydn. Pjesma 64 nalazila se u pjesmarici Istraživača Biblije barem od 1905. Godine 1922. njemačka je vlada uzela Haydnovu melodiju sa stihovima Hoffmanna von Fallerslebena za svoju državnu himnu. Međutim, Istraživači Biblije u Njemačkoj ipak su još povremeno pjevali svoju Pjesmu 64, kao što su to činili i Istraživači Biblije u drugim zemljama.
Pjevanje pjesme o Sionu nipošto se ne bi moglo protumačiti kao pokušaj da se udobrovolji naciste. Druge su crkve pod pritiskom antisemitski nastrojenih nacista izbacile iz svojih crkvenih pjesmarica i liturgija hebrejske izraze kao što su ”Juda“, ”Jehova“ i ”Sion“. Jehovini svjedoci nisu to učinili. Stoga organizatori kongresa sigurno nisu mislili da će pjevanjem pjesme u kojoj se uzvisuje Sion zadobiti naklonost vlasti. Moguće je da su neki od delegata oklijevali pjevati ”Sionovu slavnu nadu“, budući da je melodija te Haydnove skladbe bila uzeta i za državnu himnu.
Obznanjivanje namjera
Zbog promjene na državnom vrhu i opće pometnje u zemlji, Svjedoci su htjeli jasno obznaniti svoj stav. Svjedoci su putem ”Izjave“ odlučno demantirali optužbe o financijskoj suradnji ili političkim vezama sa Židovima. Tako je u tom dokumentu stajalo:
”Neprijatelji nas lažno optužuju da smo od Židova primali financijsku pomoć za naše djelo. To uopće nije istina. Do ovog trenutka Židovi nisu dali apsolutno nikakav novčani prilog za naše djelo.“
Kad smo već kod novca, u ”Izjavi“ su nadalje osuđeni nepošteni odnosi u poslovnom svijetu. U njoj se kaže: ”Komercijalno orijentirani Židovi britansko-američkog carstva su ti koji su stvorili i drže u svojim rukama poslovni imperij, koji koriste kao sredstvo za iskorištavanje i tlačenje ljudi u mnogim zemljama.“
Ta se izjava očito nije odnosila na židovski narod općenito i žalosno je da se ona krivo tumači i da se itko zbog nje našao uvrijeđen. Neki tvrde da su Jehovini svjedoci gajili isto takvo neprijateljstvo prema Židovima kakvo se u ono vrijeme naveliko zagovaralo u njemačkim crkvama. To uopće nije istina. Svjedoci su putem svoje literature i svojim vladanjem za vrijeme nacističke ere pokazali da odbacuju antisemitske svjetonazore i osuđuju to što nacisti maltretiraju Židove. Sasvim je sigurno da dobrota koju su pokazali prema Židovima koji su poput njih završili u koncentracionim logorima upečatljivo opovrgava te lažne optužbe.
”Izjava“ je precizirala da djelo Svjedoka ima vjerski karakter, kazavši: ”Ni u kom smislu nismo politička organizacija. Mi samo inzistiramo na tome da poučavamo ljude o Riječi Jehove Boga.“
”Izjavom“ se ujedno podsjetilo vladu na njena vlastita obećanja. Svjedoci su imali neke uzvišene ideale, a za njih se silom prilika javno zalagala i njemačka vlada. Među njima su bile obiteljske vrijednosti i religiozna sloboda.
S obzirom na to, u ”Izjavi“ je nadalje pisalo: ”Pažljivo istraživanje naših knjiga i druge literature otkrit će činjenicu da se oni isti uzvišeni ideali koje podržava i propagira postojeća državna vlast također iznose i podupiru te snažno ističu u našim publikacijama, a pokazat će i to kako će se Jehova Bog u svoje vrijeme pobrinuti da sve pravdoljubive osobe ostvare te uzvišene ideale.“
Dakle, Svjedoci nikad nisu izražavali podršku nacističkoj stranci. Štoviše, koristeći vjersku slobodu, namjeravali su nastaviti s propovijedanjem u javnosti (Matej 24:14; 28:19, 20).
Prema izvještaju Godišnjaka Jehovinih svjedoka 1974 (engl.), neki su se njemački Svjedoci razočarali zbog toga što način izražavanja u ”Izjavi“ nije bio još izravniji. Da li je voditelj podružnice, Paul Balzereit, razvodnio tekst tog dokumenta? Nije, budući da se iz usporedbe njemačkog i engleskog teksta vidi da to nije slučaj. Po svemu sudeći, suprotna mišljenja temeljila su se na subjektivnim zapažanjima nekih pojedinaca koji nisu izravno sudjelovali u pripremi ”Izjave“. Možda ih je na takav zaključak navela i činjenica da se samo dvije godine kasnije Balzereit odrekao svoje vjere.
Danas je poznato da je zabrana djela Jehovinih svjedoka u Njemačkoj izdana u subotu 24. lipnja 1933, samo dan prije berlinskog kongresa. Organizatori kongresa i policija saznali su za tu zabranu nekoliko dana kasnije. S obzirom na stanje opće napetosti i na očito neprijateljstvo nacističkog rukovodstva, pravo je čudo da se kongres uopće održao. Nije nikakvo preuveličavanje kad se kaže da je 7 000 Svjedoka prisustvovanjem tom skupu smiono stavilo na kocku vlastitu slobodu.
Nakon kongresa Svjedoci su raspačali 2,1 milijun primjeraka ”Izjave“. Neki su Svjedoci bili odmah uhapšeni i poslani u radne logore. Tako je nacistička vlast u potpunosti pokazala svoj tlačiteljski, nasilan karakter i odmah je krenula u totalni napad na ovu malu grupu kršćana.
Profesorica Christine King je napisala: ”Gruba sila nije mogla slomiti Svjedoke, a nacisti su to tek trebali naučiti.“ Pokazalo se točnim ono što je stajalo u ”Izjavi“: ”Jehova Bog ima vrhovnu vlast, i nema te sile koja mu se može uspješno oduprijeti.“
[Bilješka]
Nemamo dovoljno prostora da bismo predočili svu dokumentaciju vezanu za ovaj povijesni izvještaj.





Na svu sreću ,na ovom blogu ima dovoljno prostora.
Evo kako izgleda originalna izjava o kojoj je reč u gornjem tekstu.








Evo nekoliko rečenica:


"... na ovoj konferenciji na kojoj je učestvovalo pet hiljada delegata ustanovljeno da se Istraživači Biblije Nemačke bore za iste visoke etičke ciljeve i ideale kao i nacionalna vlast nemačkog rajha...
...Na konferenciji je ustanovljeno da nema nikakvih suprotnosti između Istraživača Biblije i Nacionalnih vlasti nemačkog rajha...
 ...da su u potpunosti u skladu sa ciljevima vlasti nemačkog rajha.
..s najvećim poštovanjem...gospodinu kancelaru."

Ovo su samo neki primeri. U stvari je sve tačno za šta se organizacija optužuje.
Ako meni ne verujete, pretražite ovaj dokument. Zamolite nekog da vam prevede, ako ne razumete nemački.
Razmislite dobro o sadržaju ove izjave, a pogotovo onome što Kula stražara naknadno piše.
Ne košta vas ništa da odvojite malo vremena, a korist od tog saznanja će vam biti mnogo veća. Barem ćete upoznati i drugu stranu medalje Kule stražare. 
Proveravajte sve!

Нема коментара:

Постави коментар