Manuskripti

Na ovom linku možete da pogledate kako izgleda jedan od manuskripta:
codex-sinaiticus
Sajt ima ugrađenu pretragu pa zbog toga toplo preporučujem svakom ko želi da proveri šta piše u manuskriptima.

Takođe ovde može da se poredi:http://mss.pericopedeadultera.com/D/index.html
Kada počnete da proveravate šta piše u manuskriptima, imajte na umu sledeće izvode iz knjiga Kule stražare. Pročitajte pažljivo, pa nakon toga odvojite vremena da uporedite sve primere koje sam naveo na blogu o Novom svetu:http://biblijajehovinihsvedokanovisvet.blogspot.com/
Naravno, ima i drugih manuskripta i što je jako zanimljivo - svi se slažu! Jedino je prevod Jehovinih svedoka suprotan. Proverite sami i uverite se!

Božje vođstvo  str. 30 Da li je tekst Svetog pisma pouzdano vodstvo od Boga?
Što pokazuju prijepisi
4 Od samog početka pravili su se rukom pisani prijepisi (manuskripti) izvornog teksta čitavog Svetog pisma. To se odvijalo uz Božje usmjeravanje zato da bi ljudi upoznali i slijedili njegovo vodstvo. (Usporedi 5. Mojsijevu 17:18.) Prepisivači su bili izrazito pedantni u svom poslu. Naprimjer, rani hebrejski prepisivači brojili su čak svako slovo u Tevratu kako bi spriječili da se potkradu greške prilikom prepisivanja manuskripata. Svaki put kad bi prepisali jedan manuskript, izbrojili bi slova u svom prijepisu i usporedili ga s originalom kako bi bili sigurni da su oba primjerka identična. Navodno su brojili 815 140 pojedinih slova u Hebrejskim pismima. U prvom stoljeću n. e. Isus i njegovi sljedbenici citirali su iz prijepisa koji su im bili dostupni i nisu izrazili nikakvu sumnju u točnost teksta (Luka 4:16-21; Djela apostolska 17:1-3). Preciznost onih koji su kroz stoljeća prepisivali Sveto pismo doprinijela je točnom prenošenju teksta sve do dan-danas.5 Kada se prijepisi, kojih danas postoji na tisuće, prouče i međusobno usporede, vidljivo je da je originalni tekst u točnom obliku prenesen sve do našeg vremena. Danas postoji nekih 6 000 prijepisa čitavih Hebrejskih pisama ili njihovih dijelova. Svici s Mrtvog mora, otkriveni 1947, pokazuju da ponavljano prepisivanje koje se stoljećima vršilo nije iskrivilo Božju poruku.
6 Danas je navodno dostupno preko 13 000 prijepisa Grčkih pisama. Proučavanje tih prijepisa otkriva da je i originalni tekst Kršćanskih grčkih pisama sačuvan u točnom obliku. Naprimjer, njemački Institut za izučavanje teksta Novog zavjeta, koji raspolaže s oko 5 300 rukom napravljenih prijepisa Kršćanskih grčkih pisama, oko 95 posto tih prijepisa, u obliku snimki na mikrofilmu ili fotografija, stavio je na raspolaganje za znanstveno izučavanje. Njihovo uspoređivanje pokazuje s kakvom se preciznošću prenosio biblijski tekst sve do našeg vremena. Vremenski razmak između pisanja originala Kršćanskih grčkih pisama i nastanka najstarijih postojećih prijepisa na papirusu vrlo je kratak, najviše 25 godina.
Knjiga za sve ljude  str. 8 Kako je ta knjiga preživjela?
Čvrst temelj za pouzdanje
Postoji valjani razlog za vjerovanje da je Biblija točno prenesena sve do našeg vremena. Dokaze čine rukom pisani manuskripti koji danas postoje — procijenjenih 6 000 manuskripata čitavih ili dijelova Hebrejskih pisama te nekih 5 000 manuskripata Kršćanskih pisama na grčkom. Među njima je i manuskript Hebrejskog pisma koji je otkriven 1947. te služi kao primjer toga koliko je točno bilo prepisivanje Pisama. Otada ga se naziva “najvećim otkrićem manuskripata u suvremeno doba“.5
Božansko ime  str. 24-25 Božje ime i ”Novi zavjet“
Ime je bilo u njima
Možemo biti sigurni da je apostol Matej uključio Božje ime u svoje evanđelje. A zašto? Zato što ga je prvobitno napisao na hebrejskom jeziku. U četvrtom stoljeću, Jeronim, koji je prevodio latinsku Vulgatu, izvještava: „Matej, koji se zove i Levi, a koji je od poreznika postao apostolom, ponajprije je sastavio evanđelje Kristovo u Judeji na hebrejskom jeziku ... Tko ga je kasnije preveo na grčki nije sasvim ustanovljeno. Konačno, na hebrejskom je sačuvano sve do današnjeg dana u biblioteci Cezareje.“
Budući da je Matej pisao na hebrejskom, bilo bi neshvatljivo da nije upotrijebio Božje ime, a osobito kada je citirao dijelove „Starog zavjeta“ koji su ime sadržavali. Međutim, ostali pisci drugog dijela Biblije, pisali su sada zbog proširenog kruga čitatelja, na međunarodnom jeziku toga vremena, grčkom. Zato kod citiranja nisu više koristili originalne hebrejske spise nego Septuagintu, dakle grčki prijevod. Konačno je i Matejevo evanđelje prevedeno na grčki. Da li se Božje ime pojavljivalo u tim grčkim spisima?
Dakle, neki veoma stari fragmenti Septuaginte, koji su stvarno postojali u Isusovo vrijeme i dospjeli do naših dana, a što je vrijedno zapaziti, sadrže Božje ime. U The New International Dictionary of New Testament Theology (sv. 2, 512. str.) stoji: „Nedavna otkrića u vezi teksta (Pisma) odbacila su sumnju u ideju da su sastavljači LXX (Septuaginte) prevodili tetragramaton JHVH s Kyrios. Najstariji LXX MSS (fragmenti) koji su nam sada na raspolaganju, sadrže tetragramaton ispisan heb(rejskim) slovima u g(rčkom) tekstu. Taj običaj zadržan je i kod kasnijih židovskih prevoditelja S(tarog) z(avjeta) u prvim stoljećima A.D. (naše ere).“ Zbog toga, bez obzira da li su Isus i njegovi učenici čitali spise na hebrejskom ili grčkom jeziku, susretali su se s božanskim imenom u njima.
Tako, profesor George Howard sa sveučilišta u Georgiji, SAD komentira: „Dok je Septuaginta, koju su novozavjetne crkve koristile i citirale iz nje, sadržavala hebrejski oblik božanskog imena, novozavjetni pisci su bez svake sumnje uključivali tetragramaton u svojim citatima“ (Biblical Archaeology Review, od ožujka/marta 1978. godine na 14. str.). Koje ovlaštenje su imali da učine drugačije?
Božje se ime u grčkim prijevodima „Starog zavjeta“ zadržavalo daleko duže vrijeme. U prvoj polovici drugog stoljeća naše ere, židovski prozelit Aquila načinio je novi prijevod Hebrejskih spisa na grčki jezik, a u njemu je Božje ime predstavio tetragramatonom na starohebrejskim slovima. U trećem stoljeću Origen je napisao: „A i u mnogo točnijim manuskriptima IME se pojavljuje u hebrejskim slovima, no ne u suvremenim (slovima), nego u najstarijima.“
Čak u četvrtom stoljeću, Jeronim piše u svom uvodu knjigama Samuela i Kraljeva: „I mi nailazimo na ime Božje, tetragramaton (יהוה), u nekim grčkim svescima sve do današnjeg dana ispisanog starim slovima.“

I za kraj iz brošure Božansko ime.
str. 26 Božje ime i ”Novi zavjet“

Ima li prevoditelj bilo kakvo pravo ponovno uvesti ime obzirom na činjenicu da ga postojeći manuskripti ne sadrže? Da, on ima pravo.

Kula stražara ima pravo da piše šta hoće i njeni vernici će joj sve poverovati!