четвртак, 29. новембар 2012.

Vikipedija i Jehovini svedoci




Vikipedija je slobodna enciklopedija koju članovi nepristrasno uređuju po smernicama osnivača.
Ideja je da svi ljudi zajedno doprinesu boljem informisanju. Sve što tražite, naći ćete na Vikipediji. Sve informacije lepo klasifikovane  i sa svim mogućim linkovima kako bi se ljudi bolje informisali o onome što ih interesuje.
Kao i za sve ostale bi trebalo da važi pravilo da se informacije iznose nepristrasno i tačno, ali kod Jehovinih svedoka to nije moguće.
Za razliku od svih ostalih Jehovini svedoci ne dozvoljavaju da do ljudi dopru informacije koje bi pomogle drugima da saznaju i tamnu stranu medalje Kule stražare.
Suprotno uređivačkoj politici Vikipedije, Jehovini svedoci brišu sve članke. U opis kopiraju propagandne tekstove Kule stražare.
Razmislite kako bi izgledao svet u kome bi Jehovini svedoci imali vlast.
Ako niste čitali knjigu "1984" od Orvela potrudite se da je pročitate i prepoznaćete Jehovine svedoke.
Da citiram misli čoveka iz te knjige:


Sloboda, to je sloboda reći da su dva i dva četiri. Ako je to dato, sve ostalo dolazi samo po sebi.

 Smernice Wikipedije koje za Jehovine svedoke ne važe.

Izvod iz tog teksta:
 ReligijaPolitika NTG često znači predstavljanje više stajališta. To znači navođenje ne samo stajališta različitih grupa danas, nego i različitih grupa u prošlosti.
Vikipedija je enciklopedija. Jedan od važnih zadataka enciklopedije je da objasni stvari. U slučaju ljudskih verovanja i običaja, objašnjenje obuhvata ne samo ono što motiviše pojedinca koji poštuje ta verovanja i običaje, nego i to kako su ta verovanja i običaji nastali i poprimili taj oblik. Članci Vikipedije o istoriji i religiji crpe građu iz svetih religijskih tekstova. Međutim, Vikipedijini članci o istoriji i religiji takođe crpe građu i iz modernih arheoloških, istorijskih i naučnih izvora.
Mnogi vernici će imati primedbu na kritički istorijski tretman njihove religije, tvrdeći da to na neki način deskriminiše njihova verska ubeđenja. Najviše bi voleli kada bi članci njihovu veru opisivali onako kako je oni vide, što često nema nikakvu istorijsku perspektivu (tj. oduvek je bilo kao što je sada; bilo kakva razlika je kod jeretičkih sekti, koje ne predstavljaju pravu religiju). NJihovo stajalište treba pomenuti, ali takođe i da ne postoji protivrečnost. Politika NTG znači da mi kažemo otprilike ovako: Mnogi sledbenici ove religije veruju A, i veruju da su pripadnici ove grupe oduvek verovali tako; međutim, zbog prihvatanja nekih nalaza (pomenite kojih) modernih istoričara i arheologa (navedite kojih), drugi pripadnici (kažite koji) ove vere danas veruju B.
Važna primedba o upotrebi termina „fundamentalizam“. Za tehničku definiciju termina pogledajte istoimeni članak. Ova se reč često koristi u člancima o religiji, ali trebalo bi je koristiti u samo jednom od njenih tehničkih značenja. Treba da vodite računa da objasnite šta podrazumevate pod tim terminom da bi izbegli: (a) nanošenje nepotrebnih uvreda i (b) obmanjivanje čitaoca (budući da većina ljudi ne zna kako treba upotrebljavati ovu reč). Ovu reč ne treba koristiti u pežorativnom smislu i treba zapamtiti da ona nije sinonim za „suprotno od naučnog“ i da ne treba da se koristi da se odnosi na verski ili politički konzervativizam ako oni ne ispunjavaju i tehnički smisao reči. Budući da je religija sporna tema, budite spremni da vidite izmene na nekima od ovih članaka zbog onoga što se čini kao sitno cepidlačenje.


 Baš me interesuje koliko će ova rečenica na Wikipediji da opstane, dok je ne izbrišu oni koji brane "istinu"Kule stražare.






Na svu sreću, svako ko bude čitao kojim se metodama služe sluge Kule stražare biće mu lakše da raspozna s kim ima posla.

13 коментара:

  1. Najbolji primer je Jahve na srpskohrvatskoj Wikipediji.
    JEHOVINI SVEDOCI SU NAPISALI CEO TEKST!

    Bošnjaci su na istoj Wikipediji napisali da je „ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskog bana Kulina i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država“.
    Izvor se, naravno, traži od 08.2011. Kao da niko ne zna da je Baščanska ploča starija oko 100 godina.

    ОдговориИзбриши
  2. Ja nikad ni ne koristim Vikipediju.

    ОдговориИзбриши
  3. Psalmi (תהילים)

    Neutralnost ovog članka je osporena.
    Molimo da prije uređivanja članka sporne rečenice razmatrate na stranici za razgovor.

    Možda su i ovaj članak na Wikipediji zloupotrebili Jehovini svedoci (ili neka slična sekta). Reč "Jehova" se u tekstu spominje 13 puta, a rečenice su slične s onima koje pišu u knjizi “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno” (štampano na srpskom 1993. godine).

    19. knjiga Biblije — Psalmi

    Pisci: David i drugi
    Mjesto pisanja: nepoznato
    Pisanje završeno: oko 460. pr. n. e.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Uvod

      Psalmi su 19. po redu knjiga u Bibliji. U drevna vremena ovo je bila nadahnuta pesmarica, zbirka od 150 svetih pesama, ili psalama, komponovanih i priređenih za javno obožavanje Jehove Boga u njegovom hramu u Jerusalimu. Ti psalmi su pesme hvale, takođe sadrže molitve preklinjanja za milost i pomoć, kao i izraze poverenja i pouzdanja, izraze zahvale Bogu za pomoć. Neki psalmi su kratko ponavljanje istorije i razmatraju ljubaznu dobrotu Jehove Boga i njegova velika dela. Takođe su puni proročanstava od kojih su neka već imala veličanstveno ispunjenje, a neka tek treba da se ispune. Sadrže i mnoštvo uputstava koja su bila korisna kako za Izraelce onda, tako i za nas danas.

      (Wikipedija)

      1. Što su Psalmi i što sve sadrži ta biblijska knjiga?

      PSALMI su nadahnuta pjesmarica Jehovinih slugu staroga doba. Ta je biblijska knjiga zbirka od 150 vjerskih pjesama — psalama — uglazbljenih i priređenih za službu koja se vršila u Jehovinom hramu u Jeruzalemu. Psalmi su hvalospjevi u čast Jehovi. No oni isto tako sadrže molitve i usrdne molbe za milost i pomoć te brojne izraze povjerenja i pouzdanja u Boga. Obiluju zahvalama Bogu i izrazima kojima pisci izražavaju svoje veselje, ushićenost i veliku radost. Neki govore o događajima iz povijesti, ističući Jehovinu milost i njegova velika djela. Prepuni su i proročanstava, od kojih su se mnoga ispunila na upečatljiv način. Sadrže i brojne pouke koje prosvjećuju i duhovno izgrađuju čitatelja, a sve su izražene uzvišenim jezikom i tako slikovito da prodiru duboko u dušu. Psalmi su bogat duhovni obrok, koji je tako ukusno pripremljen i poslužen da mu ne možemo odoljeti.

      Избриши
    2. Kakvo je značenje naslova ove knjige i ko je napisao Psalme?

      U hebrejskoj Bibliji knjiga se naziva Sefer Tehilim, što znači ‘’Knjiga Hvalospeva’’, ili jednostavno Tehilim, to jest ‘’Hvalospevi’’. To je množina reči Tehila što znači ‘’Hvalospev’’ ili ‘’Pesma hvale’’, u natpisu Psalma 145. Naziv ‘’Hvalospevi’’ je najprikladnija budući da knjiga ističe slavljenje Jehove Boga. Naziv ‘’Psalmi’’ dolazi iz grčke Septuaginte, koja upotebljava reč Psalmi kako bi označila pesme koje se pevaju sa muzičkom pratnjom. Ta se reč može naći i na mnogim mestima u Hrišćanskim grčkim pismima (Novom zavetu), kao u Luki 20:42 i Delima apostolskim 1:20. Psalam je sveta pesma ili poema koja se upotrebljava za slavljenje i obožavanje Jehove Boga. Mnogi psalmi imaju naslove ili natpise i oni često imenuju pisca. U sedamdeset i tri naslova nalazi se ime Davida koji je nazvan omiljenim pesnikom Izraela (2.Sam. 23:1). Psalme 2, 72 i 95 nesumnjivo je takođe napisao David ( vidi Dela 4:25, Psalam 72:20 i Hebrejima 4:7). Izgleda da su Psalam 10 i 71 nastavci Psalama 9 i 70, pa se stoga takođe pripisuju Davidu. Dvanaest psalama je pripisano Asafu, očigledno označavajući čitavu Asafovu kuću, budući da neki od njih govore o događajima koji su se zbili nakon Asafovih dana (Ps. 79; 80; 1.Dnev. 16:4,5,7; Ezra 2:41). Jedanaest psalama direktno je pripisano Korahovim (Korejevim) sinovima (1.Dnev. 6:31-38). Izgleda da je Psalam 43 nastavak Psalma 42 i zato se takođe može pripisati Korahovim sinovima. Osim što spominje ‘sinove Korahove’, Psalam 88 u svom natpisu ukazije i na Hamana (Emana Ezraita), a Psalam 89 imenuje Etana Ezraita kao pisca.Psalam 90 pripisan je Mojsiju i 91. je verovatno takođe Mojsijev. Psalam 127 je Solomonov. Dakle, preko dve trećine psalama pripisano je raznim piscima. Knjiga Psalama je najveća pojedinačna knjiga Biblije. Kao što je vidljivo iz Psalma 90, 126 i 137, ona se dugo zapisivala, bar od vremena Mojsijevog zapisivanja (1513-1473.pne.), do vremena nakon povratka iz Babilona i verovatno Ezrinih dana ( 537 do otprilike 460.pne.). Iz tog je vidljivo da je zapisivanje trajalo približno hiljadu godina. Međutim, razdoblje koje obuhvata sadržaj daleko je veće. Počinje od vremena stvaranja i iznosi sažetu istoriju Božjeg postupanja sa njegovim slugama sve do vremena sastavljanja poslednjeg od psalama. Od drevnih vremena knjiga Psalama je bila podeljena u pet odvojenih knjiga ili svezaka: prva- Psalmi 1 do 41; druga- Psalmi 42 do 72; treća- Psalmi 73 do 89; četvrta- Psalmi 90 do 106; peta- Psalmi 107 do 150. Izgleda da je prvu zbirku svih pesama sastavio David. Očigledno je Ezra, sveštenik i „vešt prepisivač zakona Mojsijevog“, bio onaj koga je Jehova Bog upotrebio da uredi knjigu Psalama u njen konačni oblik (Ezra 7:6). Poseban stil kompozicije primenjuje se u devet psalama; to se naziva akrostih zbog svoje alfabetske strukture (Psalmi 9, 10, 25, 34, 37, 111, 112, 119 i 145). Kod takve strukture prvi stih ili stihovi prve strofe počinju prvim slovom hebrejskog alfabeta, slovom alef , sledeći stih(ovi) drugim slovom, bet, i tako dalje, po svim, ili gotovo svim slovima hebrejskog alfabeta. To je možda služilo kao pomoć za pamćenje za hramske pevače koji su morali napamet da nauče pesme duge kao Psalam 119. Zanimljivo je da se u Psalmu 96:11 nalazi akrostih Jehovinog imena. Prva polovina ovog stiha se na hebrejskom sastoji od četiri reči, a početna slova tih reči, kad se čitaju sa desna na levo, daju hebrejske suglasnike Tetragramatona YHVH koji je označavao Božje ime.

      (Wikipedija)

      Избриши
    3. 2. (a) Kako se biblijska knjiga Psalmi naziva na hebrejskom i grčkom i što ti nazivi znače? (b) Što je psalam?

      Što znači naziv “Psalmi” i tko ih je napisao? Na hebrejskom se jeziku ova biblijska knjiga naziva Sefer tehilim, što znači “knjiga hvalospjeva”, ili skraćeno Tehilim, to jest “hvalospjevi”. Radi se o množini imenice tehila, koja se javlja u natpisu 145. psalma, a znači “hvalospjev”. Ime “Hvalospjevi” doista pristaje toj knjizi u kojoj je u prvom planu hvaljenje Jehove. Naziv “Psalmi” potječe iz grčke Septuaginte, gdje je upotrijebljena riječ Psalmoi, koja označava pjesme koje se pjevaju uz glazbenu pratnju. Ta se riječ nalazi i na nekoliko mjesta u grčkom dijelu Biblije, primjerice u Luki 20:42 i Djelima apostolskim 1:20. Psalam je vjerska pjesma ili poema kojom se iskazuje hvala i čast Bogu.

      3. Koje pisce spominju naslovi psalama?

      Velik broj psalama ima naslove, a u njima se često navodi ime pisca. U 73 naslova spominje se ime Davida, “pjevača pjesama Izraelovih” (2. Sam. 23:1, Stvarnost). Nesumnjivo je David napisao i 2, 72. i 95. psalam. (Vidi Djela apostolska 4:25, Psalam 72:20 i Hebrejima 4:7.) A 10. i 71. psalam očigledno su nastavak 9. odnosno 70. psalma, pa se i njih može pripisati Davidu. Dvanaest psalama pripisuje se Asafu, što se očito odnosi na Asafovu porodicu, budući da neki psalmi govore o događajima koji su se zbili nakon njegove smrti (Psal. 79; 80; 1. Ljet. 16:4, 5, 7; Ezra 2:41). Jedanaest se psalama izravno pripisuje Korahovim sinovima (1. Ljet. 6:31-38). Psalam 43. očigledno je nastavak 42. psalma, pa se i on može pripisati Korahovim sinovima. A naslov 88. psalma ne samo da spominje kako je to napjev “sinova Korahovih” nego taj psalam pripisuje i Hemanu, dok naslov 89. psalma kao pisca navodi Etana. Psalam 90. pripisuje se Mojsiju, koji je najvjerojatnije napisao i 91. psalam. Psalam 127. je Salamunov. Dakle, preko dvije trećine psalama pripisano je određenim piscima.

      4. U kojem su razdoblju pisani Psalmi, a o kojem razdoblju govore?

      Psalmi su najveća biblijska knjiga. Kao što se vidi iz 90, 126. i 137. psalma, pisana je tijekom dugačkog razdoblja, u najmanju ruku od vremena kad je Mojsije napisao neke psalme (1513–1473. pr. n. e.) pa do povratka iz Babilona i vjerojatno do Ezrinih dana (537 – otprilike 460. pr. n. e.). Prema tome, njeno je pisanje trajalo oko tisuću godina. No razdoblje koje ona opisuje mnogo je dulje. Knjiga govori o vremenu stvaranja svijeta te sažeto opisuje Jehovino postupanje sa svojim slugama sve do vremena sastavljanja posljednjeg psalma.

      (“Sve pismo”)

      Избриши
    4. 5. (a) Kako Psalmi ukazuju na organiziranost Božjih slugu? (b) Što sadrže naslovi? (c) Zašto pri čitanju psalama ne treba izgovarati riječ sela?

      Psalmi ukazuju na organiziranost Božjih slugu. To se vidi po sljedećim Davidovim riječima: “Vidjeli su (...) povorke Boga mojega, Kralja mojega, što idu u sveto mjesto. Pjevači su išli naprijed, svirači na glazbalima žičanim za njima, a u sredini djevojke što u defove udaraju. U mnoštvima okupljenim blagoslivljajte Boga” (Psal. 68:24-26). Ove riječi objašnjavaju izraz “upravitelju” [ili: “zborovođi; glavnom glazbeniku“, kako se još može prevesti izvorni hebrejski izraz] koji se javlja u mnogim naslovima, kao i brojne druge pjesničke i glazbene izraze. Neki naslovi razjašnjavaju svrhu odnosno namjenu psalma ili daju glazbene upute. (Vidi naslove 6, 30, 38, 60, 88, 102. i 120. psalma.) U najmanje 13 Davidovih psalama (naprimjer u 18. i 51. psalmu) naslovi ukratko opisuju događaje koji su doveli do njihova pisanja. A 34 psalma nemaju naslov. Hebrejska riječ sela, koja se u glavnom tekstu javlja 71 put, obično se smatra stručnim glazbenim izrazom koji se koristio za glazbu ili recitaciju, no njeno je točno značenje nepoznato. Neki smatraju da je označavala stanku koju je trebalo načiniti u pjevanju (ili možda i u pjevanju i u sviranju) radi razmišljanja u tišini. Stoga je ne treba izgovarati pri čitanju psalama.

      6. (a) Kako se dijele Psalmi? (b) Tko je, po svemu sudeći, Psalmima dao njihov konačni oblik?

      Još od davnoga doba Psalmi se dijele na pet knjiga, odnosno dijelova: (1) Psalmi 1-41, (2) Psalmi 42-72, (3) Psalmi 73-89, (4) Psalmi 90-106. i (5) Psalmi 107-150. Čini se da je prvu zbirku tih pjesama sastavio David. A po svemu sudeći, Jehova se poslužio Ezrom — svećenikom i ‘vještim prepisivačem zakona Mojsijeva’ — da Psalmima dade njihov konačni oblik (Ezra 7:6).

      7. Što je još dobro znati o psalmima?

      Zbirka psalama nastajala je postupno. To može biti razlog zašto se u različitim dijelovima neki psalmi ponavljaju. To su naprimjer psalmi 14. i 53; 40:13-17 i 70; 57:7-11 i 108:1-5. Svaki od pet dijelova završava blagoslivljanjem Jehove — doksologijom. Prve četiri doksologije uključuju i odgovor naroda, a petu čini zapravo cijeli 150. psalam. (Vidi bilješku za Psalam 41:13 u izdanju Novi svijet — s bilješkama i dodacima.*)

      8. Što je alfabetski akrostih i što je značajno u vezi s njegovom upotrebom u psalmima?

      U devet je psalama primijenjena posebna vrsta kompozicije teksta, koja se naziva alfabetski akrostih zato što prvi redak (odnosno svi reci prve strofe) počinje prvim slovom hebrejskog alfabeta (alef-א), drugi redak (odnosno reci druge strofe) počinje drugim slovom (bet-ב) i tako su dalje redom zastupljena sva ili gotovo sva slova hebrejskog alfabeta (Psalmi 9, 10, 25, 34, 37, 111, 112, 119. i 145). Takav način pisanja možda je korišten radi lakšeg pamćenja. Zamisli kakav su zadatak imali pjevači u hramu koji su morali napamet naučiti dugačke pjesme kakva je primjerice 119. psalam! Zanimljivo je da u Psalmu 96:11 nalazimo akrostih Jehovinog imena. Na hebrejskom se prva polovica tog retka sastoji od četiri riječi, a početna slova tih riječi čitanih zdesna nalijevo zapravo su četiri hebrejska suglasnika koja čine tetragram JHVH (יהוה).

      (“Sve pismo”)

      Избриши
    5. Autentičnost

      Autentičnost tih najdrevnijih hvalospeva Jehovi Bogu obilno je potvrđena time što su u potpunom skladu sa ostatkom Pisma. Knjigu Psalama mnogo puta citiraju pisci Hrišćanskih grčkih spisa (Novog zaveta). Na primer uporedi Psalam 5:9 i Rimljanima 3:13; Psalam 10:7 i Rimljanima 3:14; Psalam 24:1 i 1.Korinćanima 10:26; Psalam 50:14 i Matej 5:33; Psalam 78:24 i Jovan 6:31; Psalam 102:25-27 i Hebrejima 1:10-12; Psalam 112:9 i 2.Korinćanima 9:9. Sam David je u svojoj poslednjoj pesmi rekao: „Duh Jehovin je govorio kroza me i njegova je reč bila na mom jeziku“. Osi toga i apostoli su citirali iz Psalama. Petar je ukazivao na „pismo... koje je sveti duh unapred govorio Davidovim ustima“, a Pavle je pišući Hebrejima često citirao Psalme i ukativao na njih kao na izjave koje je izrekao Bog ili ih je predstavio rečima „baš kao što kaže sveti duh“ (Dela 1:16; 4:25; Hebr. 1:5-14; 3:7; 5:5,6). Najveći dokaz autentičnosti je sam Isus Hrist koji je govorio učenicima: „Ovo su moje reči koje sam vam izgovorio... da se sve što je u Mojsijevom zakonu i u Prorocima i Psalmima zapisano o meni mora ispuniti“. Isus je ovde grupisao cela Hebrejska pisma na način koji su Jevreji prihvatili i koji im je bio dobro poznat. Njegovo spominjanje Psalama uključivalo je celu treću grupu Svetog pisma, zvanu Hagiografa (ili Sveti spisi), a prva knjiga te grupe bili su Psalmi. To je potvrđeno onim što je rekao nekoliko sati ranije dvojici na putu za Emaus, kada im je „protumačio... ono što se odnosilo na njega u svim Pismima“ (Luka 24:27,44).

      (Wikipedija)

      10. Što je potvrda vjerodostojnosti Psalama?

      Snažna potvrda vjerodostojnosti tih drevnih hvalospjeva ispjevanih u čast Jehovi jest i činjenica da su oni u potpunom skladu s ostalim dijelom Biblije. Pisci grčkog dijela Biblije često su citirali Psalme (Psal. 5:9 [Rim. 3:13]; Psal. 10:7 [Rim. 3:14]; Psal. 24:1 [1. Kor. 10:26]; Psal. 50:14 [Mat. 5:33]; Psal. 78:24 [Ivan 6:31]; Psal. 102:25-27 [Hebr. 1:10-12]; Psal. 112:9 [2. Kor. 9:9]). A sam je David u svojoj zadnjoj pjesmi rekao: “Duh Jehovin govorio je preko mene, riječ Božja bila je na mojemu jeziku.” Taj je duh djelovao na njega od dana kad ga je Samuel pomazao (2. Sam. 23:2; 1. Sam. 16:13). I apostoli su citirali Psalme. Petar je ukazao na “riječi iz Pisma, što ih je sveti duh ustima Davidovim prorekao”, a u brojnim citatima iz Psalama, pisac poslanice Hebrejima naziva ih Božjim riječima ili ih uvodi izrazom: “kao što kaže sveti duh” (Djela 1:16; 4:25; Hebr. 1:5-14; 3:7; 5:5, 6).

      11. Kako je Isus onim što je izjavio pružio najjači dokaz vjerodostojnosti Psalama?

      A najjači dokaz vjerodostojnosti Psalama pružio je uskrsnuli Gospodin Isus, kad je svojim učenicima rekao: “To je ono o čemu sam vam govorio (...), da se mora ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima.” Time je Isus knjige hebrejskog dijela Biblije grupirao na način koji su Židovi prihvaćali i dobro poznavali. Naziv “Psalmi”, koji je on upotrijebio, zapravo je bio zajednički naziv treće skupine biblijskih knjiga, koja se nazivala “Spisi” (ili: “Sveti spisi; Hagiografi”), a Psalmi su bili prva knjiga te skupine. Potvrdu toga nalazimo u riječima koje je samo nekoliko sati ranije rekao dvojici učenika na putu u Emaus, kad im je “protumačio (...) ono što je pisano o njemu u svim Pismima” (Luka 24:27, 44).

      Избриши
    6. Sadržaj

      Psalmi daju dubok uvid u temeljne nauke Biblije, govoreći o Jehovi Bogu kao Autoru koji je nadahnuo ljude da zapišu ovu knjigu, zatim, pokazujući da je on Stvoritelj svemira i svega u njemu Ps. 8:3-9; 90:1,2; 100:3; 104:1-5,24; 139:14). Ime Jehova se u originalnim spisima knjige pojavljuje oko 700 puta. Uz to, skraćeni oblik “Jah“ može se naći 43 puta, tako da je sve zajedno božansko ime spomenuto u proseku oko 5 puta u svakom Psalmu. Osim toga Jehova se oko 350 puta naziva Elohim, što znači Bog. Na njega se takođe ukazuje kao na „Suverenog Gospoda“ u mnogim psalmima, što ukazuje na njegovo vrhovno vladanje nad svim u svemiru (Ps. 68:20; 69:6; 71:5; 73:28; 140:7; 141:8). Knjiga Psalama je praktično krcata proročanstvima koja ukazuju na Isusa Hrista, „sina Davidovog“, i na ulogu koju treba odigrati kao Božji Pomazanik i Kralj (Matej 1:1). Kako je osnovana hrišćanska skupština na dan Pentekosta 33.n.e., Bog je svojim svetim duhom počeo prosvetljivati apostole u vezi sa ispunjenjem tih proročanstava. Petar je više puta tog dana citirao Psalme koji dokazuju da je Isus Hrist Veći David i da Jehova Bog nije ostavio njegovu dušu u Hadesu nego ga je podigao iz mrtvih. Takođe je dokazano da David nije uzašao na nebesa, već njegov Gospod, Isus Hrist koga su pribili na stub (Dela 2:14-36; Ps. 16:8-11; 132:11). Takođe u pismu Hebrejima apostol Pavle je istakao proročanstva iz Psalama, a koja su se ispunila na Hristu. Na primer, superiornost Isusa, kao Božjeg nebeskog ustoličenog Sina, nad anđelima; Zatim da Isus ima skupštinu ’braće’ koji su deo Abrahamovog semena i „sudeonici nebeskog poziva“ (Hebr. 2:10-13,16; 3:1; Ps.22:22). Počevši od Hebrejima 6:20 pa nadalje kroz 7. poglavlje, apostol govori opširnije o dodatnoj službi koju Isus ima kao „prvosveštenik poput Melhisedeka, zauvek“. To ukazuje na Božje obećanje vezano zakletvom u Psalmu 110:4, na koje Pavle više puta ukazuje dokazujući superirnost Isusovog sveštenstva nad Aronovim. Pavle objašnjava da je Jehovinom zakletvom Isus Hrist sveštenik, ne na Zemlji nego na nebu, i da „on ostaje sveštenik zauvek“ - koristi njegove svešteničke službe biće večne (Hebr.7:3, 15-17, 23-28). Nadalje, u Hebrejima 10:5-10, govori nam se o Isusovom uzornom cenjenju žrtvenog puta koji je bio Božja volja za njega i o njegovoj odlučnosti da izvrši tu volju. To se temelji na Davidovim rečima iz Psalma 40:6-8. Taj primeran duh odanosti za sve nas je od najveće koristi ako ga razmatramo i oponašamo kako bismo stekli Božje odobravanje (Vidi i Psalam 116:14-19[1]). U Psalmima su takođe prorečeni i detalji Isusovog stradanja na mučeničkom stubu koji su se u potpunosti ispunili. To uključuje događaj kada mu je bio ponuđen ocat za piće; bacanje žreba za njegove haljine; okrutno postupanje sa njegovim rukama i nogama; izrugivanje i mentalnu bol (Matej 27:34,35, 43,46; Ps. 22:1,7,8, 14-18; 69:20,21). To su samo neka od proročanstava koja su se detaljno ispunila na Isusu Hristu. Detaljno proučavanje Psalama doprinosi razumevanju Božje namere o uspostavljanju svog Kraljevstva na čelu sa nebeski ustoličenim Isusom hristom, koji je obećano Seme i Naslednik Kraljevstva (Postanak 3:15; Ps. 145:5, 11-13).

      (Wikipedija)

      Избриши
    7. 23. (a) Što sadrži živa poruka Psalama? (b) Kako ta knjiga veliča Jehovino ime i vlast?

      Zbog svoje besprijekorne ljepote i stila, psalmi se na svakom jeziku ubrajaju u najvrednija književna djela. No oni nipošto nisu tek književna djela. Oni su živa poruka Svevišnjeg Gospodara svega što postoji — Jehove Boga. U velikoj mjeri razjašnjavaju temeljna biblijska učenja, no govore prvenstveno o Jehovi, svom Autoru. Jasno pokazuju da je on Stvoritelj svemira i svega što se u njemu nalazi (8:3-9; 90:1, 2; 100:3; 104:1-5, 24; 139:14). Psalmi veličaju i Jehovino ime. Ono se pojavljuje na oko 700 mjesta, a u skraćenom obliku “Jah” javlja se 43 puta. Stoga se može reći da se Božje ime u prosjeku javlja oko 5 puta u svakom psalmu. Osim toga, Jehovu se na oko 350 mjesta naziva Elohim (Bog). U brojnim psalmima Jehovu se naziva “Svevišnjim Gospodinom”, što pokazuje da je on Vrhovni Vladar (68:20; 69:6; 71:5; 73:28; 140:7; 141:8).

      25. (a) Čega ima jako mnogo u Psalmima? (b) Kako je Petar pomoću Psalama razjasnio tko je Veći David?

      Psalmi su prepuni proročanstava koja se odnose na Isusa Krista, “sina Davidova”, i na ulogu koju on igra kao Jehovin Pomazanik i Kralj* (Mat. 1:1). Kad je na Pedesetnicu 33. n. e. nastala kršćanska skupština, sveti je duh počeo apostolima omogućavati da razumiju kako su se ta proročanstva ispunila. Tog je dana u svom čuvenom govoru Petar više puta citirao iz Psalama kako bi potkrijepio ono o čemu je govorio u svom osvrtu na “Isusa Nazarećanina”. Zadnji dio njegove argumentacije gotovo se sav temeljio na citatima iz Psalama, kojima je dokazao da je Isus Krist Veći David i da Jehova Isusovu dušu nije ostavio u grobu, nego da ga je uskrsnuo. Ne, “David nije uzašao na nebo”, ali njegov Gospodin jest, kako je to i bilo prorečeno u Psalmu 110:1. A tko je Davidov Gospodin? Petar dolazi do upečatljivog vrhunca svog govora odvažno odgovorivši: ‘Taj Isus kojeg ste vi pribili na stup’! (Djela 2:14-36; Psal. 16:8-11; 132:11).

      28. (a) O čemu Pavao na temelju Psalama piše u 1-3. poglavlju poslanice Hebrejima? (b) Kako je Pavao iskoristio Psalam 110:4 kao temelj svoje rasprave o svećeniku koji je nalik Melkisedeku?

      Osvrnimo se sada na poslanicu Hebrejima. U prva dva poglavlja nalazimo više citata iz psalama koji govore o tome da je Isus veći od anđela jer mu je Bog kao svome Sinu na nebu dao prijestolje. Pavao na temelju Psalma 22:22 i drugih citata pokazuje da Isus ima skupštinu ‘braće’, koji su dio Abrahamovog potomstva i “sudionici nebeskoga poziva” (Hebr. 2:10-13, 16; 3:1). Apostol zatim od Hebrejima 6:20 i dalje u 7. poglavlju opširno piše o još jednoj službi koju Isus vrši, objašnjavajući da je on “zauvijek postao veliki svećenik nalik Melkisedeku”. Na to Božje svečano obećanje zabilježeno u Psalmu 110:4 Pavao se nekoliko puta osvrnuo kako bi dokazao da je Isusova svećenička služba vrednija od Aronove. Pavao objašnjava da po Jehovinoj zakletvi Isus Krist nije postao svećenik na zemlji, nego na nebu te da “on zauvijek ostaje svećenik”, što znači da će blagodati njegove svećeničke službe trajati vječno (Hebr. 7:3, 15-17, 23-28).

      (“Sve pismo”)

      Избриши
    8. 29. Koji bismo primjer odanosti Bogu trebali oponašati, u skladu s Psalmima i Pavlovim objašnjenjem u Hebrejima 10:5-10?

      Nadalje, u Hebrejima 10:5-10, saznajemo da je Isus duboko poštovao Božju volju, po kojoj je trebao umrijeti žrtvenom smrću, te da je čvrsto odlučio postupiti po toj volji. Ta se rasprava temelji na Davidovim riječima iz Psalma 40:6-8. Tako je Isus svima nama pružio dobar primjer svojom odanošću Bogu. Budemo li razmišljali o njegovom stavu i nastojali ga oponašati, doživjet ćemo neizmjerne blagoslove i steći Božje odobravanje. (Vidi i Psalam 116:14-19.)

      30. Koje su pojedinosti u vezi sa završetkom Isusove službe bile prorečene u Psalmima i na koji su ga način tješile?

      U Psalmima su bile prorečene važne pojedinosti o Isusovoj službi, čiji je vrhunac bila njegova užasna patnja na mučeničkom stupu. Između ostalog, bilo je prorečeno da će mu za piće ponuditi ocat, da će bacati kocku za njegove haljine, da će njegove ruke i noge biti strašno izranjene, da će mu se rugati, ali i nešto još teže, a to je duševna patnja koja se ocrtava u njegovom samrtnom vapaju: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mat. 27:34, 35, 43, 46; Psal. 22:1, 7, 8, 14-18; 69:20, 21). Na temelju onog što stoji u Ivanu 19:23-30 možemo zaključiti da je čak i tijekom tih mučnih sati Isus nalazio veliku utjehu i vodstvo u Psalmima, znajući da se svi ti reci moraju ispuniti do najmanje pojedinosti. Isus je znao da Psalmi govore i o njegovu uskrsnuću i proslavljenju. Nesumnjivo je o svemu tome razmišljao kad je ‘zapjevao hvalospjeve’, to jest psalme, sa svojim apostolima zadnje noći prije svoje smrti (Mat. 26:30).

      Избриши