Kada član porodice napusti Kulu stražaru

Ovo je veoma zanimljiv članak o ljudima koji napuste organizaciju Jehovinih svedoka.
Molim vas da obavezno pogledate ove postove, pa ćete bolje razumeti da ni ovo što piše nije baš tako kao što Kula pokušava da prikaže.
http://jehovinisvedoci.blogspot.com/2011/04/tajna-porodicne-srece.html
http://jehovinisvedoci.blogspot.com/2011/04/prekidanje-prijateljstva.html
Iz ovih primera se jasno vidi da su upravo Jehovini svedoci ti koji prekidaju svaki kontakt sa onima koji više ne žele da slede Kulu stražaru.
U sledećem primeru iz KS 01.09.2006 se kaže da su oni koji su napustili ti koji su prekinuli konatakt. Proverite malo pa ćete videti da su Jehovini svedoci ti koji prekidaju kontakt i sa svojom decom ako ova uvide da je učenje Kule stražare iskrivljeno i da nema veze s Biblijom.
Opšte pravilo je da se po skupštinama kaže kako je neko izbačen zbog nemorala, jer ako se kaže da je otišao zbog učenja Kule stražare ljudi bi mogli da počnu i da razmišljaju svojim glavama o tome, a to nije nikako poželjno.

Kad član obitelji napusti Jehovu

MARK i Louise su Jehovini svjedoci. Oni su s ljubavlju i brižno pružali svojoj djeci biblijsku pouku, kao što Biblija i potiče kršćanske roditelje (Priče Salamunove 22:6; 2. Timoteju 3:15). Nažalost, nisu sva njihova djeca nastavila služiti Jehovi nakon što su postala veća. ”Srce me boli pri pomisli na našu djecu koja više ne služe Jehovi“, kaže Louise. ”Zar mogu prikriti tu strašnu bol koja me prati iz dana u dan? Kad drugi govore o svojim sinovima, grlo mi se stegne i jedva zadržavam suze.“

Da, kad netko odluči napustiti Jehovu i prestane živjeti u skladu s biblijskim načelima, članovi obitelji koji su vjerni Jehovi proživljavaju duboku bol. ”Jako volim svoju sestru“, kaže Irene. ”Sve bih dala da se vrati Jehovi!“ Maria, čiji je brat napustio Jehovu zbog nemoralnog načina života, kaže: ”Teško se s tim nosim jer mi je on u svakom drugom pogledu bio divan brat. Jako mi nedostaje na velikim obiteljskim okupljanjima.“

Zašto je toliko bolno?

Zbog čega je za kršćanske obitelji toliko bolno kad netko od djece ili drugih članova obitelji napusti Jehovu? Zbog toga što znaju da Biblija onima koji ostanu vjerni Jehovi obećava vječni život na rajskoj Zemlji (Psalam 37:29; 2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:3-5). Oni se raduju tome što će te blagoslove uživati zajedno sa svojim bračnim drugom, djecom, roditeljima, braćom i sestrama te unucima. Za njih je jako bolna pomisao da njihovi voljeni koji su prestali služiti Jehovi možda neće imati tu priliku. Osim toga, kršćani znaju da su Jehovini zakoni i načela već i danas na njihovu dobrobit. Stoga ih boli kad vide da su njihovi voljeni izabrali način života koji će im donijeti gorke posljedice (Izaija 48:17, 18; Galaćanima 6:7, 8).

Onima koji nisu doživjeli takav gubitak možda je teško razumjeti koliko je to bolno. On utječe na skoro svaki aspekt života drugih članova obitelji. ”Bilo mi je sve teže i teže na kršćanskim sastancima promatrati roditelje koji se smiju i razgovaraju sa svojom djecom“, kaže Louise. ”Svaki radostan događaj u našem životu bio je zasjenjen osjećajem praznine zbog onih koji nisu bili među nama.“ Jedan kršćanski starješina prisjeća se perioda od četiri godine tokom kojeg je kćerka njegove supruge prekinula sve kontakte s njima. On kaže: ”Čak i ono što bi nas trebalo radovati često je bilo popraćeno tugom. Kad bih svojoj supruzi nešto poklonio ili je za vikend odveo na neko lijepo mjesto, ona bi briznula u plač pri pomisli da se njena kći ne može radovati tome zajedno s nama.“

Jesu li takve reakcije pretjerane? To ne mora nužno biti slučaj. Ustvari, one su u izvjesnoj mjeri odraz nekih Jehovinih osobina, budući da je čovjek stvoren na njegovu sliku (1. Mojsijeva 1:26, 27). Što to znači? Pa, kako se Jehova osjećao kad se njegov narod Izrael pobunio protiv njega? Iz Psalma 78:38-41 saznajemo da ga je to žalostilo i nanosilo mu bol. No on ih je strpljivo upozoravao i ukoravao, opraštao im kad god bi pokazali da se kaju. Očito je da je Jehova privržen svojim stvorenjima, ’djelu svojih ruku‘, i ne odustaje lako od njih (Job 14:15; Jona 4:10, 11). On je u ljude usadio sposobnost da osjećaju sličnu privrženost prema drugima, zbog čega obiteljske veze mogu biti jako čvrste. Stoga nije ništa neobično što ljudi tuguju kad netko od njihovih voljenih napusti Jehovu.

Doista, onima koji služe pravome Bogu takav gubitak može biti jedna od najtežih kušnji (Djela apostolska 14:22). Isus je rekao da će prihvaćanje njegove poruke unijeti razdor u neke obitelji (Matej 10:34-38). To ne znači da biblijska poruka sama po sebi razara obitelji. Naprotiv, do razdora dolazi kad članovi obitelji koji ne prihvate istinu ili je napuste odbacuju pravo kršćanstvo te mu se čak i protive. No možemo biti zahvalni Jehovi jer on ne napušta svoje vjerne sluge, već im pomaže da ustraju u kušnjama koje ih snalaze. Ako tuguješ zbog toga što je netko od tvojih voljenih napustio Jehovu, koja ti biblijska načela mogu pomoći da podneseš tu bol i ponovno stekneš određenu mjeru radosti i mira?

Mislim da je dobro pročitati i ovaj članak:

Pokazuj kršćansku vjernost kad je član obitelji isključen

¹ Veze između članova obitelji mogu biti veoma snažne. Zbog toga se kršćani kojima je bračni drug, dijete, roditelj ili drugi bliski rođak isključen ili se sam isključio iz skupštine mogu naći na ispitu (Mat. 10:37). Kako se vjerni kršćani trebaju ophoditi s takvim članom obitelji? Što ako ta osoba živi u istom kućanstvu s njima? Razmotrimo najprije što Biblija kaže o toj temi, a njena se načela jednako primjenjuju i na isključene i na samoisključene.

² Kako se ophoditi s isključenima: Božja Riječ kršćanima nalaže da se ne druže s onima koji su isključeni iz skupštine. U njoj stoji: ’Prestanite se družiti sa svakim tko se zove brat, a koji je bludnik ili pohlepan ili idolopoklonik ili koji pogrdno govori ili je pijanica ili iznuđivač — s takvim nemojte niti jesti. Uklonite zloga iz svoje sredine‘ (1. Kor. 5:11, 13). Isusove riječi iz Mateja 18:17 sadrže sličnu misao: ”Neka ti [isključeni] bude kao čovjek iz nacija i kao poreznik.“ Isusovi slušaoci dobro su znali da se Židovi onog vremena nisu družili s ne-Židovima, a da su poreznike izbjegavali kao izopćenike. Isus je tako svoje sljedbenike poučio da se ne druže s isključenim osobama. (Vidi Kulu stražaru od 1. januara 1982, stranice 16-17.)

³ To znači da vjerni kršćani s isključenima neće razgovarati o duhovnim stvarima, no uključuje i daleko više. Božja Riječ kaže da ’s takvima ne smijemo niti jesti‘ (1. Kor. 5:11). Zbog toga se mi s isključenima i ne družimo. To znači da s njima ne idemo na izlete, zabave, sportske aktivnosti, u kupovinu, kazalište niti s njima jedemo, bilo kod kuće bilo u restoranu.

⁴ A hoćemo li s njima razgovarati? Biblija ne navodi baš svaku situaciju u kojoj bismo se mogli naći, no 2. Ivanova 10 pomaže nam da shvatimo kako Jehova gleda na stvari. Tamo stoji: ”Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte.“ Kula stražara od 1. januara 1982. na 21. stranici o tome kaže sljedeće: ”Baš pozdravljanje nekoga može biti prvi korak k stupanju u razgovor a možda čak i k prijateljstvu. Želimo li poduzeti taj korak kod isključene osobe?“

⁵ Isto izdanje Kule stražare na 26. stranici pokazuje u kakvoj se situaciji zapravo nalazi isključena osoba. Tamo stoji: ”Činjenica je, da kršćanin, koji se preda grijehu i biva za to isključen, gubi mnogo: svoj priznati položaj pred Bogom, (...) ljubazno društvo braće, uključujući i veći dio druženja sa svojim kršćanskim rođacima.“

⁶ Kad živimo u istom kućanstvu s njima: Znači li to da kršćani koji žive s isključenim članom obitelji ne smiju s njime razgovarati, jesti niti obavljati svakodnevne aktivnosti? U fusnoti na 22. stranici Kule stražare od 15. aprila 1991. stoji sljedeće: ”Ako se u kršćanskom domu nalazi isključeni rođak, on će još uvijek sudjelovati u uobičajenim, svakodnevnim poslovima i aktivnostima tog doma.“ Stoga ukućani trebaju odlučiti u kojoj će mjeri isključeni član obitelji prisustvovati zajedničkim obrocima i sudjelovati u drugim obiteljskim aktivnostima. Pa ipak, oni kod braće s kojom se druže ne bi smjeli ostavljati dojam da je sve isto kao što je bilo i prije nego što je osoba isključena.

⁷ No u Kuli stražari od 1. januara 1982, na stranicama 23-24, u vezi s isključenim i samoisključenim osobama stoji sljedeće: ”Ranije duhovne veze potpuno su prekinute. Tako je i sa njegovim rođacima, uključujući i one iz njegovog najbližeg obiteljskog kruga. (...) To će donijeti promjene u duhovnom zajedništvu, koje je možda ranije postojalo u kući. Ako je, primjerice, isključen muž, njegovoj ženi i djeci neće biti ugodno s njim provoditi obiteljski studij Biblije, čitati Bibliju i zajednički moliti. Ako se on hoće moliti za vrijeme obroka, to ima pravo činiti u svojoj kući, ali se ostali mogu u sebi moliti Bogu (Pr. Sal. 28:9; Ps. 119:145, 146). A što učiniti ako isključena osoba u kući želi prisustvovati obiteljskom čitanju Biblije ili biblijskom studiju? Ostali mu mogu dozvoliti da bude prisutan i sluša, ako neće pokušavati poučavati ih ili širiti svoje religiozne ideje.“

⁸ Ako je isključen maloljetnik koji živi sa svojim roditeljima, oni su kao kršćani i dalje odgovorni za njegov odgoj. Na 32. stranici Kule stražare od 1. travnja 1989. stoji: ”Kao što se i dalje trebaju brinuti za svoje dijete u pogledu hrane, odijevanja i krova nad glavom, trebaju ga odgajati i koriti u skladu s poukama Riječi Božje (Priče Salamunove 6:20-22; 29:17). Roditelji puni ljubavi mogu voditi s njim biblijski studij, čak u slučaju ako je isključen. Možda će, ako se s njim proučava, izvući korist iz toga i popraviti se. Roditelji mogu pozvati dijete da i dalje sudjeluje s njima u obiteljskom studiju.“ (Vidi i Kulu stražaru od 1. oktobra 2001, stranice 16-17.)

⁹ Članovi obitelji i rođaci koji ne žive s nama: U Kuli stražari od 1. septembra 1988. na 11. stranici navodi se da je stvar drugačija kad je isključen ili se sam isključio član obitelji ili rođak koji ne živi s nama pod istim krovom. Tamo stoji: ”Ako je ikako moguće bilo bi najbolje ne imati nikakve kontakte s tim rođakom. No, ako bi određene obiteljske stvari zahtijevale kontaktiranje, potrebno je svesti ga na najmanju moguću mjeru“, u skladu s Božjom zapovijedi da se ’prestanemo družiti sa svakim‘ tko nepokajnički griješi (1. Kor. 5:11). Vjerni bi kršćani trebali izbjegavati nepotrebno druženje s takvim članom obitelji, a poslovne kontakte svesti na sami minimum. (Vidi i Kulu stražaru od 1. januara 1982, stranice 24-25.)

¹⁰ U Kuli stražari navodi se još jedna moguća situacija: ”Što učiniti ako je bliski rođak, kao što su sin ili roditelj, koji ne živi u kući, isključen i nakon toga se želi vratiti natrag u kuću? Obitelj bi, zavisno od situacije, mogla odlučiti što učiniti. Kako postupiti ako je isključeni roditelj bolestan ili više nije u stanju financijski ili fizički brinuti o sebi? Kršćanska djeca imaju biblijsku i moralnu obavezu pomoći mu (1. Tim. 5:8). (...) Što će se učiniti, može zavisiti od raznih činilaca: od stvarnih potreba roditelja, njegovog stanovišta i od obzira koji ima glava obitelji prema duhovnoj dobrobiti svojih ukućana“ (Kula stražara od 1. januara 1982, 24. stranica).

¹¹ Isti članak objašnjava što učiniti kad je u pitanju dijete: ”Ponekad su kršćanski roditelji za neko vrijeme, ponovno primili u kuću isključeno dijete, jer je postalo fizički ili duševno bolesno. Roditelji mogu, u svakom slučaju, procijeniti okolnosti pojedinca. Da li je isključeni sin sam sebe izdržavao, a sada mu to više nije moguće? Ili se želi vratiti natrag prvenstveno zato, jer bi lakše živio? Što je s njegovim moralnim stanovištem? Hoće li unijeti ’kvasac‘ u kuću? (Gal. 5:9).“

¹² Zašto je dobro biti vjeran Jehovi: Ako podržavamo biblijski utemeljenu odluku o isključenju nepokajničkog grešnika i ne kontaktiramo s njim, to je za naše dobro. To doprinosi čistoći skupštine i pokazuje da se držimo visokih biblijskih moralnih mjerila (1. Pet. 1:14-16). Štiti nas od iskvarenih utjecaja (Gal. 5:7-9). Isto tako, to grešniku omogućuje da u potpunosti izvuče pouku iz svog ukora, što mu može pomoći da donese ”plod pun mira, naime pravednost“ (Hebr. 12:11).

¹³ Nakon što su čuli jedan govor na pokrajinskom sastanku, jedan brat i njegova tjelesna sestra uvidjeli su da trebaju načiniti promjene u ophođenju sa svojom majkom koja je već šest godina bila isključena, a nije živjela s njima. Odmah nakon pokrajinskog sastanka brat ju je nazvao i nakon što joj je rekao da je on i njegova sestra vole, objasnio joj je da više neće moći s njom razgovarati, osim kad bude trebalo rješavati važna obiteljska pitanja. Kratko nakon toga njihova je majka počela dolaziti na sastanke i nakon nekog vremena ponovno je primljena. I njen suprug, koji nije bio Jehovin svjedok, počeo je proučavati te se s vremenom krstio.

¹⁴ Time što vjerno podržavamo isključenje kao biblijski utemeljen postupak pokazujemo svoju ljubav prema Jehovi i dajemo odgovor onome koji mu se ruga (Priče 27:11). Možemo biti sigurni da će nas Jehova zbog toga blagosloviti. Kralj David za njega je napisao: ’Zapovijedi njegovih ne uklanjam od sebe. S čovjekom vjernim postupaš vjerno‘ (2. Sam. 22:23, 26).

[Pitanja]

1. Koja situacija može ispitati našu kršćansku vjernost?

2. Kako bi se kršćani, prema onome što stoji u Bibliji, trebali ophoditi s isključenim osobama?

3, 4. Kakvo druženje s isključenim i samoisključenim osobama nije dozvoljeno?

5. Što sve isključena osoba gubi?

6. Trebaju li kršćani prekinuti svaki kontakt s isključenim članom obitelji koji živi s njima? Objasni.

7. Kako isključenje nekog člana obitelji utječe na duhovne aktivnosti u domu?

8. Koju odgovornost imaju kršćanski roditelji ako maloljetno dijete koje je isključeno živi zajedno s njima?

9. U kolikoj bi mjeri kršćani trebali kontaktirati s članom obitelji koji je isključen, a ne živi zajedno s njima?

10, 11. O čemu sve kršćanin treba razmisliti prije nego što isključenom članu obitelji dopusti da dođe živjeti s obitelji?

12. Zašto je dobro isključiti nepokajničkog grešnika?

13. Koje su promjene poduzete u jednoj obitelji, i kakve su bile posljedice?

14. Zbog čega trebamo vjerno podržavati odluku o isključenju?